Šta je to ljubav? Ovo je pitanje staro koliko i samo čovečanstvo. Kako pronači Erosa. koji više nema krila, usred tolikih i toliko različitih verzija koje nam nudi moderno društvo.
U osnovi, izgleda da se značenje ljubavi proširilo do nezamislivih granica, nudeći svaki put sve više izražajnijih mogućnosti. Ali počnemo li imalo analizirati, stvari nam postaju sve manje jasne.
Možemo li ljubavlju zvati običan spoj tela koji toliko slave liberalni običaji? Ili možda da ljubavlju zovemo česte promene ili izmene koje izazivaju zadovoljeni, zasićeni nagoni mladih i onih manje mladih koji više ni u čemu ne vide ništa zanimljivo ni privlačno? Jesu li ljubav brojna zastranjenja kojima se pokušava prikriti nedostatak pravih osećanja ili kratko rečeno emocionalna praznina?
Podrazumevaju li se pod ljubavlju kupoprodajni odnosi koji traju jedan dan, veze koje pucaju pred najmanjom poteškoćom? Šta reči o neprestanom trošenju koje vodi od oduševljenja do ravnodušnosti, i od ravnodušnosti do mržnje? Mogu li zaborav i ravnodušnost zameniti ljubav?
Eros ne odgovara na moja pitanja. Samo netremice posmatra svoja slomljena krila…Iz korena iz kojeg je nekada izlazilo njegovo sjajno perje sada izlazi jedna kap, mešavina krvi i suza bez izvora. U sjaju te kapi odražavaju se stare slike, koje su me, kada sam ih ugledala, primorale da se opet upitam o ljubavi.
Šta se dogodilo s ljubavlju koja u sebi nosi sreću, zanos, osećaj da ćemo se raspuknuti jer je srce premaleno?
Gde su muškarci i žene koji, pre nego nešto traže, jedan drugom nude sve što imaju? Gde su oni koji znaju opraštati, nadati se, uzdati se, razumeti, videti dalje od dva tela osuđena na starenje? Gde je uzvišena sigurnost da smo našli biće koje nam je nedostajalo da upotpunimo naše postojanje na ovom svetu?
Gde se sakrio govor baz reči, a opet toliko bogat i izražajan, govor onih koji dele isti san, istu nadu? Gde su istančani detalji, težnja lepoti, nežno poštovanje, uvek nova zahvalnost onoga koji voli i koji je voljen?
Gde je romantična strast koja od ljudskog bića stvara boga puno jačeg od njegovih jednostavnih nagona?
Gde su nestali ljubavnici koji su postigli čudo da zaustave vreme, izbrišu prostor i zaplaše samu smrt? Gde pronači one koji su sagradili oltar od svoje veze, predanosti, vernosti od svoje iskrenosti?
Eros i dalje ne odgovara. Ipak u njemu se nalazi rešenje mojih pitanja. On takođe po svetu traži bića koja će nadahnuti tim osećajem zbog kojeg postoji. Slutim da su mu ta bića puno bliža nego ja sa svojim pitanjima.
Kamo god pogledali, sigurno je da postoje muškarci i žene koji, ne usudivši se priznati, traže boga ljubavi. No, tek kad bude mnogo onih koji žive neopisive vrhunce toliko uzvišenog osećaja, Eros će ponovo zadobiti svoja krila i ponovo leteti eterom, bodreći i štiteći ljubav onih koji vole.
Izvor – Svakodnevni heroj
‘